соо́бщник
accomplice (an associate in the commission of a crime)
Noun | masculine | animate
| Nominative singular | соо́бщник |
|---|---|
| Nominative plural | соо́бщники |
| Genitive singular | соо́бщника |
| Genitive plural | соо́бщников |
| Dative singular | соо́бщнику |
| Dative plural | соо́бщникам |
| Accusative singular | соо́бщника |
| Accusative plural | соо́бщников |
| Instrumental singular | соо́бщником |
| Instrumental plural | соо́бщниками |
| Prepositional singular | соо́бщнике |
| Prepositional plural | соо́бщниках |