координа́тор
coordinator (one who coordinates)
Noun | masculine | animate
| Nominative singular | координа́тор |
|---|---|
| Nominative plural | координа́торы |
| Genitive singular | координа́тора |
| Genitive plural | координа́торов |
| Dative singular | координа́тору |
| Dative plural | координа́торам |
| Accusative singular | координа́тора |
| Accusative plural | координа́торов |
| Instrumental singular | координа́тором |
| Instrumental plural | координа́торами |
| Prepositional singular | координа́торе |
| Prepositional plural | координа́торах |