ко́нчик
tip, point, cusp (extreme top of something)
Noun | masculine | inanimate
| Nominative singular | ко́нчик |
|---|---|
| Nominative plural | ко́нчики |
| Genitive singular | ко́нчика |
| Genitive plural | ко́нчиков |
| Dative singular | ко́нчику |
| Dative plural | ко́нчикам |
| Accusative singular | ко́нчик |
| Accusative plural | ко́нчики |
| Instrumental singular | ко́нчиком |
| Instrumental plural | ко́нчиками |
| Prepositional singular | ко́нчике |
| Prepositional plural | ко́нчиках |
Examples
- на ко́нчике языка́ — on the tip of (one's) tongue