вы́гнать
to drive away, to drive out, to oust (to force someone to leave)
Verb | perfective | transitive
| Infinitive | вы́гнать |
|---|---|
| Future, я | вы́гоню |
| Future, ты | вы́гонишь |
| Future, он, она, оно | вы́гонит |
| Future, мы | вы́гоним |
| Future, вы | вы́гоните |
| Future, они | вы́гонят |
| Past masculine | вы́гнал |
| Past feminine | вы́гнала |
| Past neuter | вы́гнало |
| Past plural | вы́гнали |
| Imperative singular | вы́гони |
| Imperative plural | вы́гоните |
Imperfective: выгоня́ть